• 03 SEP 17
    • 0
    Ljudski resursi poduzeća dobivaju na važnosti

    Ljudski resursi poduzeća dobivaju na važnosti

    Poslovna strategija iza koje ne stoje sposobni i stručni ljudi ostaje samo „mrtvo slovo na papiru“

    U većini privrednih društava u BiH nema zaposlenih osoba koje bi bile vodile odjel za menadžment ljudskih  potencijala i vrlo usko surađivale sa upravom društva.  Odjel HRM kod mnogih ni ne postoji, ili taj dio posla obavljaju pravnici onako usput pored svog ostalog posla ili su još uvijek aktualne personalne ili kadrovske službe koje ne surađuju blisko sa upravom preduzeća.

    Nestabilno poslovno okruženje u svijetu a pogotovo u BiH nameće nužnost dogoročne orijentacije  uz sve veću naglašenost potreba za istraživačkim naporima čiji je fokus na ljudskim resursima koji mogu to da obezbijede.

    U današnje vrijeme procesi u organizacijama su tako dinamični da možemo da dođemo do zaključka da su ljudi posebno pogonsko gorivo za procese dinamike u organizacijama i vrelo potencijala, sposobnosti, uspjeha, razvoja i održivosti poslovnih organizacija.

    Temeljni izvori potrebe za promjenom u suvremenim organizacijama su s jedne strane okolina poduzeća koja je prepuna turbulencija i promjena kao i razvoj tehnologija, a s druge strane je nova promijenjena uloga ljudi u organizacijama koja se dogodila prvenstveno zbog dominacije njihovog umnog rada nad fizičkim ali i činjenice da su zauvijek prošla vremena kad je čovjek bio samo jedan od čimbenika poslovnih organizacija.

    Osim specifičnih vještina i znanja o proizvodima i uslugama u današnje vrijeme je bitno da su zaposleni komunikativni, uključeni i i lojalni.

    Došlo se do zaključka da bilo koja poslovna strategija iza koje ne stoje sposobni i stručni ljudi ostaje samo „mrtvo slovo na papiru“ jer bez velike predanosti i angažiranosti zaposlenih nema uspješnog razvoja organizacije.

    Cijeli pristup i način pristupa prema zaposlenima od strane menadžmenta ljudskih resursa zasniva se na tome da se između zaposlenih i menadžmenta ostvari odnos odanosti i privrženosti a nikako odnos podvrgavanja zaposlenih.

    Zaposlenik više nije samo radna snaga, objekt, element procesa, indirektan faktor utjecaja na ishod, sporedni kotačić sustava, već izuzetno bitna performansa, temeljni izvor konkurentske prednosti i dinamičke sposobnosti organizacije.

    Poslovna ekonomija u suvremenim uslovima poslovanja mora se sve više usmjeravati prema multidisciplinarnom pristupu, sa naglaskom na socijalnu psihologiju, inteligenicju i osobine ličnosti, sociologiju i psihologiju odnosno prema tzv. mekim varijablama poslovnih organizacija (organizacijskoj kulturi, intelektualnom kapitalu, specifičnim znanjima…)

    Paralelno s premještanjem akcenta s fizičkog rada na umni te sa porastom značaja upravo specifičnih znanja i vještina koje nije lako kopirati pa  zatim organizacijska kultura; ja bih je nazvala neopipljivom aktivom; nematerijalnom imovinom; intelektualnim kapitalom te faktorom organizacijskih promjena; organizacijskih potencijala i sposobnosti; strateškog menadžmenta.

    Ljudski resursi poduzeća dobivaju na važnosti i postaju temeljna funkcija poduzeća.

    Oni koji to ne shvate odmah i sad, riskiraju da se odmaknu od održivog uspjeha. Promjene treba da se dese posebno u oblasti menadžmenta a te promjene treba tražiti prvenstveno uvažavajući sve mogućnosti ljudskog uma –odnosno u ljudskoj mašti, intuiciji, nelinearnom aspektu, imaginaciji i nivou temeljnih pretpostavki, uz stavljanje naglaska na kompetencije.

    Dakle menadžment ljudskih resursa postaje najvažnija funkcija suvremenog menadžmenta i menadžera u poduzećima te skup poslova i zadaća koji uključuju potrebu za znanjima iz oblasti: ljudskih potreba i uloga pojedinaca, motiva i stavova; organizacijskog ponašanja, zadovoljstva na poslu, sustava vrijednosti, odnosa čovjeka, kulture i povijesnog naslijeđa, organizacijske kulture i slično

    Ostavite komentar →